Napitci
  • Napitci
    Piće ili napitak je naziv za sve tekućine koje ljudi konzumiraju oralno radi užitka ili da bi se zadovoljile tjelesne potrebe. Pića se obično dijele na dvije osnovne skupine i to po prisutnosti alkohola na alkoholna ili bezalkoholna. Postoji i druga podjela po toplini i to: hladna i topla te gazirana i negazirana.

     

    Izvor: Wikipedija

  • Pivo

    http://www.pivnica.net/ieNews/slike/n_273.jpg http://www.pivnica.net/ieNews/slike/n_467.jpg

    http://www.pivnica.net/ieNews/slike/n_678.jpg

    Najstarije je alkoholno piće koje je čovjek slučajno otkrio i u relativno kratkom razdoblju od tog otkrića započeo proizvoditi u većoj količini. Prema istraživanjima arheologa (koji ispituju prošlost na temelju materijalnih nalaza), lov i sabiranje u divljini slučajno izraslih jestivih plodova, ponajviše žitarica, nisu osiguravali opstanak čovjeka, pa je prelazak s nomadskog-lutalačkog, na sjedilački način života i pripitomljavanje divljih životinja, bilo spasonosno rješenje. Prve takve promjene dogodile su se pred oko 9.000 godina prije naše ere i to na prostorima međuriječja Tigrisa i Eufrata, kasnije prozvanog Mesopotamija. Uzgojene i ubrane žitarice (ječam, pšenicu i dr.) valjalo je čuvati i štedljivo trošiti kako bi te zalihe potrajale do nove berbe (žetve), ali za to nisu postojali odgovarajući uvjeti. U vlažnim i toplim skladištima (u dupljama stabala ili u glinenim vrčevima itd.) žitarice bi proklijale, što je izazvalo razgradnju škroba do monosaharida iz kojih je aktivnošću kvasaca nastupilo alkoholnog vrenja i nastalo niskoalkoholno piće (ili tekući kruh). To otkriće čovjek je počeo koristiti pred oko 4.000 godina prije naše ere na način da je sušenjem taloga koji je zaostao nakon alkoholnog vrenja proizvodio dvopek višegodišnje trajnosti (tzv. pivski kruh - bappir), koji je korišten za jelo, ali i kao matica za pokretanje nove proizvodnje (tekućeg i pivskog kruha). Povjesničari koji svoje znanstvene nalaze temelje na slikovnom pismu (ideografiji i piktogramima) i na drugim pisanim dokumentima (od kojih su najraniji povezani s proizvodnjom piva nastali oko 3.400 godina prije n.e.) zaključili su da je upravo ovakav način proizvodnje, nametnuo potrebu evidentiranja i uređenja raspodjele (žitarica i piva), te potaknuo nastanak novih društvenih odnosa među ljudima koji se manifestiraju podjelom rada i označavaju kao civilizacija (civis = građanin, civilis = građanski). Od tih davnih vremena pa do danas proizvodnja piva (jednako kao i proizvodnja kruha) temelji na istim principima. Pivo je i tada, jednako kao i danas bilo i ostalo pučko piće svih građanskih slojeva, jer se može proizvodi u tijeku cijele godine, u relativno kratkom vremenu i u velikim količinama, pa je i cijenom konkurentno ostalim alkoholnim pićima. Suvremeno se pivo najčešće pojmovno određuje kao alkoholno piće s razmjerno malim sadržajem etanola (obično s oko 3,5 % vol.) i s obiljem ugljičnog dioksida. Osnovna sirovina za proizvodnju piva je slad (isklijali ječam) iz kojega se (kuhanjem u vodi) priprema sladovina. Ohlađenoj sladovini dodaje se vinski kvasac, a nakon alkoholnog vrenja i hmelj. Ako se alkoholno vrenje provodi kod nižih temperatura (do 18oC) nastaje tzv. pivo donjeg vrenja (kakvo je Plzenjsko), dok se kod tzv. gornjeg vrenja (kod t0 do 20oC) proizvode piva na tržištu poznata kao engleska. U davnoj prošlosti pivo se je proizvodilo isključivo iz žitarica i tek se je pred oko 1000 godina počelo s dodavanjem jedne sastavine iz ploda - šiške jedne povijuše iz porodice konoplje kojoj je hrvatsko ime hmelj, a lat. botaničko Humulus lupulus, u čijim se ženskim cvjetovima nalazi gorka tvar-lupulin. Ječmeni slad se djelomično može zamijeniti i neslađenim žitaricama i šećerom (kristalnim šećerom - saharozom). U proizvodnji piva dopušteno je dodavati askorbinsku kiselinu, sredstva za bistrenje i stabilizaciju, a kod pripreme tamnog piva (uz obvezno deklariranje) i prženi slad, odn. karamel od slada ili šećera. Cjelokupni proces proizvodnje piva može se obaviti kroz 3 do 5 tjedna (vrenje od 3 do 10 dana, a odležavanje od 3 do 4 tjedna). Pivo u prodaji (ako nije drugačije određeno) mora biti bistro i bez taloga, svojstvenog mirisa i okusa, s najmanje 0,3 % ugljičnog dioksida. Sadržaj hlapivih kiselina ne smije biti veći od 6 g/l, a sadržaj SO2 do 20 mg/l. Osnovna sladovina za svijetlo pivo mora sadržavati najmanje 10 % ekstrakta, za tamno 12 %, a za specijalna piva 14 %. pH piva se kreće između 4 i 4,8, a jodna reakcija na škrob mora biti negativna.

     

    Izvor: Vinopedia

  • Ostali napitci
  • Aperitivi i dižestivi

    APERITIV (lat.) naziv za piće koje se poslužuje otprilike pola sata prije jela ili neposredno uoči jela poradi poticanja teka. Uz jaka alkoholna pića, (kakav je običaj kod nas još i danas ponegdje ) u novije vrijeme u tu svrhu se sve češće poslužuju vermut vina, ili specijalna vina tipa jerez, porto, odnosno suha bijela pjenušava ili do kraja prevrela jače alkoholna bijela vina.
    DIŽESTIV (lat.), naziv za piće koje pomaže probavu. Vino posredno vonjem (mirisom) i izgledom i neposredno povećava sekreciju sokova probavnog sustava pa, prema tome, pomaže probavu. Digestivna svojstva vina tumače se i činjenicom što to piće ima aktualnu kiselost (pH) upravo onakvu u kakvoj želučani enzimi najbolje obavljaju svoj posao.

    Više detalja (ovdje je link)

    IZVOR: Vinopedia

  • Čajevi
    Čaj ili kineski čajevac je biljka latinskog naziva Camellia sinensis od čijeg se lišća i drugih dijelova spravlja vrući aromatični napitak blago gorkog i oporog mirisa koji se također naziva čaj.
    Povijest čaja počinje prije više od 4 tisuće godina. Prema jednoj legendi, kineski car Shen-Nong otkrio je tajnu pripreme ovog napitka prilikom jednog od svojih mnogobrojnih lovačkih izleta godine 2737. pr. Kr. Kada je htio prokuhati nešto riječne vode u posudu na vatri mu je vjetar donio jedan list sa stabljike čaja koja je tu u blizini rasla. Voda u posudi je brzo promijenila boju i do careva nosa je došao neobičan i njemu nepoznat miris. Radoznalo je popio nekoliko gutljaja tekućine i bio je oduševljen aromom, a i vrlo brzo je osjetio osvježenje i umor od dugotrajnog lova je nestao.
    Ipak, vjerojatno prvi svakodnevni uživatelji pijenja čaja su bili budistički monasi koji su ga koristili kao napitak meditacije koji pospješuje tjelesni mir i budi duševnu energiju. Zbog toga je svojevremeno čaj bio uzgajan uglavnom u vrtovima budističkih samostana.
    Prvi opis spremanja čaja i biljke od koje se ovaj napitak pravi sačinio je 780. godine kineski pjesnik Lu Yii. On je opisao spremanje zelenog čaja te je razvio novu metodu spremanja čaja koja je postala vrlo popularna narednih stoljeća. Do toga vremena obično se čaj spremao tako što se svježe ubrani listovi biljke usitne u jednom avanu i sve to pomiješa u čvrstu masu s šljivinim sirupom i potom zajedno sa rižom uvalja i preša u jedan čvrsti kolačić koji se tako mogao duže vremena čuvati, a u željeno vrijeme i ubaciti u vodu s rižom, ili pak korom marelice ili sa lukom spremati svojevrsnu čajnu juhu. Nova metoda je značila usitnjavanje listova biljke čaja do sitnoga praha koji se kasnije koristio za spremanje osvježavajućeg napitka. Pijenje čaja je postajalo sve popularnije tako da je već negdje prije 1000 godina čaj postao dio svakodnevnog rituala u cijeloj Kini. Ming dinastija (koja je trajala 1368.-1644. godine) donijela je i novi način spremanja čaja. Listovi nisu više bili usitnjeni da bi nastao prah, nego jednostavno cijeli listovi prelijevani vrelom vodom.
    Po predanjima tradicija pijenja čaja se iz Kine prvo proširila na Tibet gdje ga je u formi prešanih cigli i kolačića donio sin jednoga tibetanskog kralja. Tradicija čuvanja u ciglama prešanog čaja se do danas sačuvala u Tibetu. Jedan japanski monah je donio prah za spremanje čaja u Japan negdje u 12. stoljeću. Lagano su u samostanima ustanovljavani rituali pijenja čaja da bi u 17. stoljeću pijenje čaja postalo značajan dio japanske kulture i filozofije življenja.
    Vjerojatno je preko arapskih trgovaca i Europa već u 13. ili 14. stoljeću imala prve kontakte sa kineskim čajem, ali do danas nisu sačuvani valjani pisani tragovi o tome sve do 1610. godine kada je u tovaru jednog broda nizozemske Istočno-indijske kompanije u Europu dovezen zeleni čaj porijeklom iz Japana. Iz Amsterdama čaj je donošen u Englesku i Francusku. Potražnja je brzo rasla tako da su već 30 godina kasnije bili ustanovljeni redovni transportu čaja u Europu. Osim morskim, čaj je u Europu počeo stizati i kopnenim putem. Takozvanim «putem svile» karavani su čaj dopremali do Indije, a zatim dalje preko Rusije u Europu. Dugo vremena ovaj čaj je bio više cijenjen zbog bolje zaštite od vlage tijekom transporta, što je na dosadašnjim trgovačkim brodovima uvijek bilo problematično.
    Na početku 17. stoljeća Englezi su bili obožavatelji pijenja čaja. Zbog visoke cijene, u početku su samo polemici i drugi imućni građani mogli sebi dopustiti kupiti čaj, no, usprkos visokoj cijeni, čaj je postajao sve popularniji. Nakon svađe sa kineskim liferantima koji su kao monopolisti stalno dizali cijene, Englezi su od 1880. godine počeli uzgajati čaj u njihovim bivšim kolonijama u Indiji i Cejlonu, današnjoj Šri Lanki. Do tada u Europu je stizao uglavnom samo zeleni kineski čaj. Englezi su listove čaja ubrane u svojim kolonijama puštali da izvjesno vrijeme fermentiraju te je tako dobivan takozvani crni čaj koji je više odgovarao okusu Europljana.
    Povijest SAD-a vrlo je značajna za jedna događaj vezan za čaj. Američka revolucija počela je tako što je u luci u Bostonu bačen u more i uništen tovar čaja koji je u to vrijeme bio monopolska roba Britanskog carstva. Još jedan značajan događaj u vezi sa čajem desio se u SAD. U Sant Luisu je 1908. godine otkriven takozvani ledeni čaj koji je svoju premijeru imao na svjetskoj izložbi kojoj je domaćin bio ovaj grad. Poučeni popularnošću čaja u većem dijelu Europe američki poslovni ljudi su pokušali ovo izložbu iskoristiti za prezentacijom ovoga napitka. Međutim kako je vrijeme bilo vrlo toplo i sparno malo je bilo onih koji su pokazivali interes uopće kušati ovaj novi napitak koji se služi vreo. Uvoznik čaja iz Indije i Cejlona Richar Blechhynden u strahu od financijskog fijaska dao je da se kocke leda prelijevaju vrlo koncentriranim čajem te da se tako ohlađen servira kao nova senzacija Svjetske izložbe. I zaista oduševljenje i poslovni uspjeh su bili senzacionalni. Vrećica za čaj je također kreirana u Sjedinjenim Američkim Državama. Njujorški trgovac čajem Thomas Sullivan je svojim poslovnim partnerima slao probe čaja u svilenim vrecicama prilagdenim jedno čajnoj salici. Pogodio je američki praktični duh pa je čaj u vrećicama brzo postao dominantan način pakiranja i pripreme čaja.

     

    Izvor: Wikipedija

  • Kava

    Recepti sa kavom

     

     

     

     

     

     

     

     

    Kava kao napitak obično se služi topla, i spravlja se od prženih i mljevenih sjemenki koje rastu na stabljici biljke kave. Ovo piće je jako popularno u mnogim zemljama svijeta, kao i u Hrvatskoj. Biljka potječe iz Etiopije a naziv "caffa" napitak je dobio po pokrajini u kojoj su najviše spravljali "čaj" od prženog zrnja. Prvobitna namjena bila je u djelovanju kofeina. Naime, pastiri su davali grane grma kave kozama kad su bile nemirne. Najveći proizvođač kave na svijetu je Brazil.
    Postoje dvije glavne vrste kave:
    • arabika - tradicionalna kava
    • robusta - koja ima veću količinu kofeina u sjemenkama i može se uzgajati u klimatskim područjima gdje arabika ne uspjeva dobro i koristi se kao jeftinija zamjena za arabiku.
    Kava se obično ne pravi od 100% robuste, jer robusta ima gorak-kiseli okus, već se miješa s određenom količinom arabike.
    Računa se da u Hrvatskoj više od 50% stanovništva redovito pije kavu. Kava ima snažan učinak na mozak, pospješuje izmjenu tvari u organizmu, pojačava snagu i rad srca, poboljšava krvotok u srcu, podiže krvni tlak, povećava količinu šećera u krvi i njegovu potrošnju, djeluje dijuretski, može potaknuti na pražnjenje crijeva ili čak proljev. Neumjerene količine mogu izazvati poremećaje srčanog ritma, pojačava lučenje želučane kiseline i tako može izazvati žgaravicu i naškoditi osobama s vrijedom na želucu ili dvanaesniku. Glavni sastojak kave, kofein u prevelikim količinama može voditi trovanju organizma, a prvi znaci su: glavobolja, drhtanje ruku, nesanica, suha usta, smušenost.

     

    Izvor: Wikipedija

Zanimljivosti

Ispovijesti mladog kuhara

 

Prijatelji:

Vinarske priredbe

Uskoro više informacija. Hvala!

Ostala događanja

Uskoro više informacija. Hvala!

 

Kuhanje s potpisom Facebook

Pratite nas i na Facebooku! Ako Vam se svidi znate što trebate? LIKE;Sviđa mi se...

 

¨¨¨Kontakt / O nama ¨¨
© 2011 www.GRIC – GRIC.com