Apr 20

Španjolska

Španjolska proizvodi širok spektar bijelih, rujnocrvenih (rosé i crnih), pjenušavih, desertnih i likerskih vina, čemu pridonosi različitost agroekoloških uvjeta njenih vinorodnih područja i širok spektar autohtonih i uvedenih sorata grožđa. Dugo vremena površinama svojih vinograda zauzima prvo mjesto u svijetu, s tom razlikom što je primjerice pred desetak i više godina (npr. od 1981. do 1985.) pod njenim vinogradima bilo 1.622.000 ha, a sada (točnije 2001.) ih je za oko 400.000 ha manje (prema podacima OIV-a 1.235.000 ha). Proizvodnjom od oko 55.000.000 dt grožđa (u razdoblju 1996.-2000.) pripada joj četvrto (iza Italije, Francuske i SAD), a proizvodnjom vina od oko 34.000.000 hl treće mjesto u svijetu. SAD je veći proizvođač grožđa od Španjolske zato jer proizvodi znatno više stolnog grožđa, odnosno grožđa apyrena ((grč.), zajednički naziv za sorte vinove loze u bobicama kojih nema sjemenki. Takve besjemene sorte koriste se kao zobatice i u proizvodnji grožđica. Grožđice ponajviše služe u pripremi kolača i ostalih slastica. Najpoznatije sorte apyrena su korint crni i sultanina bijela, koja se naziva i thompson seedless. Uz navedene besjemene spomenimo još i perlette bijela, delight bijeli, smirna i rodi bijeli. Od novouzgojenih najviše se šire one koje su dobili hibridizacijom što služe u proizvodnji grožđica. Iako proizvede podjednaku količinu bijelih i rujnocrvenih vina, u svijetu je znaju po vrlo obojenim, ljubičasto-tamnocrvenim, ekstraktnim i alkoholom bogatim vinima, a još više po proizvodnji desertnih i likerskih vina, kojih u ukupnoj proizvodnji ima čak oko 20 %. U Šanjolskoj, za koju mnogi neupućeni misle da je zemlja isključivo crnih vina, prema jednom ispitivanju starom petnaestak godina, najrasprostranjenija je bila (a vjerojatno je to ostala i sada) sorta bijeloga grožđa airen(u svijetu najrasprostranjenija sorta bijelog grožđa. U domovini nastanka (u Španjolskoj) uzgaja se na 1/3 svih vinogradarskih površina (a to znači na oko 400.000 ha), i to najviše u središnjem dijelu zemlje (poglavito u oblastima Mancha i Valdepenas). Vinificira se odvojeno ili zajedno s crnim grožđem (tempranillo, kojeg ovdje zovu i cencibel), dajući i bijelim i rujnocrvenim vinima svježinu, voćnost i blagu aromatičnost.), jer je tada pokrivala skoro 1/3 ili, točnije oko 28 % svih vinogradarskih površina. Drugo mjesto prema tim podacima, s tek oko pola od toga (14 %) držala je crna garnacha (Primjerena rodnost (od oko 100 hl/ha) i visok sadržaj šećera u grožđu (oko 22%) iz kojeg se dobiva vrlo jako, obojeno, puno i skladno crno vino, potakli su vinogradare na sadnju ovog kultivara i u drugim vinorodnim krajevima (Kalifornija, Krim i sl.) (grenaš). Od 20 pretežito autohtonih sorata kojima je oko 1980. godine bilo zasađeno više od 83 % vinogradarskih površina namijenjenih proizvodnji vina, 13 ih je bilo bijelih (među kojima uz već rečeni airen još su se nalazili: maccabeu s 3 %, pedro ximenez s oko 2,1 %; palomino s oko 1,75 %; garnacha blanca s oko 1,5 %; moscatelle grano gordo s oko 1,4 % i malvasia de Rioja s oko 1,2 %). Od crnih, uz garnachu najrasprostranjenije su sorte monastrell oko 6,7 %, bobal oko 5,6 % i četiri druge, manje poznate, s 6,6 %, dok je onih preostalih 17 % ukupnih površina zasađeno velikim brojem bijelih i crnih, domaćih i uvezenih sorata.
Maccabeu (čit. makabeo), fr. sorta bijeloga grožđa. Sazrijeva u trećoj epohi. Zbog sposobnosti dobroga nakupljanja šećera, vina iz njena grožđa u pravilu jako su alkoholna.
Pedro ximenez (pravilno napisano je pedro ximénez) sorta grožđa iz koje se (zajedno sa grožđem sorata Palomino i Muskateller) proizvodi glasovito španjolsko specijalno vino Jeres (čit. heres) (engl. Sherry izg. šeri i franc. (Xérès).
Palomino naziv jedne u Španjolskoj autohtone sorte europske vinove loze bijelog grožđa iz koje se u pokrajini Andaluziji od XVII. stoljeća (i djelomično iz grožđa Pedro Ximenez i grožđa sorte Muscadelle) proizvodi glasovito španjolsko specijalno vino Jeres, koje se na engl. piše Sherry, a na francuskom Xérès. Francuski sinonim za ovaj kultivar je Listan blanco, ali se taj naziv kao oznaka vina (proizvedenog isključivo iz tog kultivara ili sljubljenog sa 5% kultivara Pedro Ximanez i do 10% mošta Verdello) upotrebljava i u Španjolskoj (na Tenerifama). Osim u Španjolskoj (gdje se pod ovim kultivarom nalazi oko 75% od ukupnih oko 35.000 ha u svijetu), značajnije površine palomina uzgajaju se u Meksiku (na površini od oko 4.000 ha) i Južnoafričkoj republici (na oko 3.500 ha), dok se pretežni dio ostalih oko 2.000 ha uzgaja u Australiji, Argentini i Francuskoj.
Garnach blanc vinska sorta bijelog grožđa, koju u Francuskoj nazivaju grenache blanc, u Španjolskoj garnacha branka. Rodnost joj je redovna i obilna, a sadržaj šećera u grožđu vrlo visok, pa su vina belana alkoholna i teška, za suvremene prohtjeve možda i nedovoljno kisela.
Malvasia de Rioja jedna od mnogih vrsta malvazije detalji.
Monastrell španjolski naziv za vinsku sortu crnog grožđa koju u Francuskoj zovu mourvèdre. (murvedr), crna vinska sorta, najvjerojatnije podrijetlom iz južne Španjolske, (koju tamo nazivaju monastrell), a koja, kao i sorte syrah, grenache i carignan stižu u naša vinogorja tek u novije vrijeme (1975.). Razlog širenja ovih sorata vinogradari nalaze u dobroj obojenosti njihovih vina, bogatstvu ekstrakta, ugodnoj aromi i zrenjem dobivenom ugodnom bukeu. U stručnoj literaturi tvrdi se da je udio ove sorte u sortimentu crnih sorata u porastu, u vinogradima Mediterana, i u svijetu. Neki je, jednako kao i sortu syrah crni, smatraju sortom začina, jer je npr. prisutna u svim kvalitetnim crnim vinima juga Francuske, ali ne više od 10%.
Bobal Ime mu dolazi od latinskog bovale, što bi značilo u obliku bikove glave. Vino je vrlo snažno i produktivano.Izbojci često potpuno pokrivaju tlo i tako pomožu u očuvanju vlage tijekom vrućih ljeta. Prilagođava se svim formacijama u rezanju vinograda, ali najčešće se uzgaja u grmovima. Savršeno je klimatski prilagođena klimatskim uvjetima i otporna je na klimatske promjene i bolesti. Meso grožđa je mesnato i bezbojno, tvrde kože i okruglih bobica, svjetlo i intenzivne boje, svježeg i jedinstvenog mirisa. Taninskog je i kiselkastog okusa, što je pogodno starenju i sljubljivanju s drugim sortama, također i sadrži velike količine rezveratrola (ključni sastojak u crnom vinu koji pomaže u sprječavanju oštećenja krvnih žila, smanjuje "loš" kolesterol i sprječava stvaranje krvnih ugrušaka). Proizvodnjom, vina dobivaju voćni karakter s malim udjelom alkohola (oko 11°) i vrlo visoku kiselost (5,5 - 6,5 vinske kiseline).
Ograničen prostor i zadani obujam knjige ne dopušta nam opisivanje pedeset vinogradarskih provincija, pa smo zato, u interesu lakšeg snalaženja, Španjolska, koja je cijela vinogradarska, podijelili u osam vinogradarskih područja, a to su Katalonija, Aragona, Navarra-Rioja, sjeverni dio Španjolske (s Galicijom i Baskijom), Stara Castiglia, Nova Castiglia i Murcia, Extramadura, južna Španjolska s Granadom, te španjolsko otočje (Baleari i Kanarski otoci). Katalonija ima veći broj vinogradarskih provincija od kojih je Ampurdan Costa Brava najsjevernija, pa dijelom graniči s Francuskom. Nepovoljne klimatske prilike (hladna i jaka tramontana, pa i češće štete od grada) zadaju dosta brige vinogradarima, koji ovdje najviše goje crne sorte carinena (carignan) i garnacha (grenaš), te bijele macabeo, i garnacha blanca iz kojih se proizvode ponajviše suha srednje jaka ružičasta (do 70 %), a znatno manje crna i bijela vina. Južnije od ove oblasti, ali sjevernije od Barcelone, na znatno manjem prostoru, uokolo mjesta Alella proizvode se pretežito bijela suha vina. Južnije od mjesta Barcelone leži vinogradarska provincija Penedes (s oko 140 godina dugom tradicijom proizvodnje pjenušca, kojom ova zemlja zauzima počasno mjesto među vodećima). U području Tarragona proizvodnja je raznovrsna, ipak istaknimo ružice (rosado) i crna (tinto) vina, a to isto vrijedi i za područje južne Katalonije (kamo pripadaju i oblasti Conca de Barbera, Priorato i Terra Alta), gdje se uz odlična kiselkasta bijela proizvode ružičasta, desertna i crna vina, od kojih neka stižu na tržište tek nakon zrenja u drvenom suđu. Područje Aragona poznato je po jako alkoholnim, pretežito crnim, ali i bijelim vinima, koja su bar u prošlosti najvećma bila namijenjena izvozu. U regiji Navarra, gdje prevladavaju stari nasadi, proizvode se tipična bijela i osebujna crna vina, a u glasovitoj vinorodnoj Rioji, koja se dijeli na R. Alavesa, Alta i Baja, sačuvan je tradicionalni način preradbe koji uključuje dugo njegovanje u drvenom suđu. Glede asortimana ovdje se proizvodi cijela paleta, od bijelih suhih do crnih barricas vina. U predjelu sjeverne Š. gdje ima obilje kiša, i u oblasti Baskije, najpoznatije je lagano suho i svježe vino Txacoli, što podsjeća na vinho verde, a slična vina nalazimo i u Galiciji, gdje, uz svježa i kiselkasta bijela, cijene i crna iz sorte caino. Središnje područje Castilla Leon u kojem se glavnina vinograda prostire uz obalu rijeke Duero, ističe se proizvodnja srednje alkoholnih, pretežito bijelih vina, premda neki podrumi na tržište stavljaju i crna ravna kakvoćom francuskom Medocu. U vinorodnom području srednje Španjolske ima mnogo znamenitih oblasti, po kojima je ime ove zemlje poznato u svijetu. To su Valencia, Alicante, La Mancha, Mentrida Jumilla, Manchuela, Alnansa, Utiel Requena, Yecla Bullas i Valdepenas. Opis vina iz ovih oblasti, s obzirom na raznolikost i značenje za španjolsko vinogradarstvo i vinarstvo iziskuje znatno više prostora od ovoga. Recimo tek činjenicu, da se od svih španjolskih vina u Njemačku već dugo vremensko razdoblje najviše izvoze ona iz Valencije, da s područja Alicante u svijet odlaze tinto (crna) vina, da se neka crna vina Valdepenasa kvalitetom uvrštavaju među znamenita, kao i da su oznake Jumilla ili Mancha znak kakvoće itd. U Extramaduri iz brojnih autohtonih sorata, od kojih su neke aromatične, klasičnim postupkom preradbe proizvode bijela i crna vina, koja se najviše konzumiraju tu, gdje i nastaju. Južno španjolsko vinogradarsko područje iz kojega na stolove potrošača koji gaje posebnu naklonost prema spec. vinima, diljem svijeta stiže znameniti jeres, što se izgovara heres i kojem su Francuzi dali ime xérès, a Englezi nametnuli i Španjolcima svoj naziv šeri (sherry), najzaslužnije je za dobar glas španjolskih vina. Tome, dakako, pridonosi i ljupko jantarno obojeno slatko likersko vino malaga, ali i manje znana vina Baleara i mnogih Kanarskih otoka koje, kao i ostale dijelove Španjolske, posjećuju brojni turisti, najinteresantniji kupci i promicatelji kvalitete španjolskih vina.
Carignan (čit. karinjan), sorta crnoga grožđa, vrlo raširena u svijetu (prema nekim statistikama zauzima treće mjesto iza airen-a i grenache-a, a ispred merlota i ugni blanc-a) i u Francuskoj, Španjolskoj i Sjevernoj Africi, a u naša vinogorja stigla je tek u novije doba (okolica Zadra i Benkovca). To je vjerojatno razlogom što se ovaj kultivar u podregiji Sjeverna Dalmacija, i poglavito u vinogorju Benkovac-Stankovci uvrštava među preporučene. Redovite je i dobre rodnosti. Osjetljiva je na pepelnicu, a otporna na druge gljivične bolesti. Vino c. je dobro obojeno (čemu pridonosi i oko 7 g/l ukupne kiselosti), pa, osim što se može trošiti u čistom stanju (ili u kombinaciji s cinsaultom i alicante bouschetom, kakav je primjerice benkovački karinjan), još više služi sljubljivanju s vinima kojima ova svojstva nedostaju. Dio grožđa c. (zajedno s već spomenutima cinsaultom i s grenacheom preradi se u vinariji u Benkovcu tehnološkim postupkom za preradbu bijelih vina, pa se tako dobije kvalitetno suho ružičasto vino (rosé) skladna okusa i ugodne arome, koje je uz to, zbog niskog sadržaja alkohola i ugodne kiselosti pitko i osvježavajuće.
Barrique vina (fr. čit. barik) je naziv bačve odgovarajućeg oblika i volumena (VIŠE!)
Malaga specijalno likersko vino iz južnošpanjolskog vinogradarskog područja. Vinu koje je proizvedeno iz samotoka (lagrima) dodaje se mistela koja se proizvodi kao i vino iz sorata pedro ximenez i moscadel, i vino de color ili arrope (tj. ugušćeni-koncentrirani i karamelizirani mošt). Nakon odležavanja u drvenim hrastovim bačvama i složenih promjena esterifikacije i oksidacije, slično kao i kod proizvodnje sherrya, nastaje ljupko piće u kojem od tipa do tipa alkohol podosta varira (od 15 do 23% vol. ), a u pogledu neprevrela šećera može biti suh (poput tipa blanco seco i pajarete) ili polusladak i sladak (poput semidulce i tzv. dulce color). Dok su suhi i polusuhi tipovi jantarne i zlatnožute boje, slatki su, smeđasto do tamnosmeđe obojeni. Malaga se poslužuje iza jela ili između dvaju obroka.


Izvor: http://www.vinopedia.hr

Autor:
Gric-Gric Filed Under:
Kategorija s bocama - Podjela vina
E-mail Ispis PDF

Zanimljivosti

Ispovijesti mladog kuhara

 

Prijatelji:

Vinarske priredbe

Uskoro više informacija. Hvala!

Ostala događanja

Uskoro više informacija. Hvala!

 

Kuhanje s potpisom Facebook

Pratite nas i na Facebooku! Ako Vam se svidi znate što trebate? LIKE;Sviđa mi se...

 

¨¨¨Kontakt / O nama ¨¨
© 2011 www.GRIC – GRIC.com