Apr 20

Vojvodina

U dijelu Srbije što se nalazi sjeverno od Save i Dunava, na pristrancima Fruške gore i Vršačkih planina, te na subotičko-horgoškim pješčarama nalaze se glavna vinogradarska područja Vojvodine u kojima se pretežito uzgajaju bijele vinske sorte.
Zanimljivo je istaći da se na pješčarama (uz već spomenutu Subotičko-horgošku još i na Deliblatskoj peščari) loza uzgaja na vlastitom korijenu, što je svojevrsna prednost vojvođanskog vinogradarstva. Loša strana se iskazuje u čestim štetama što ih loza trpi od niskih zimskih temperatura, koje se ponegdje, iako rijetko, spuste i do -27°C (Palić 1985.).U nekim godinama loza strada i od kasnih proljetnih mrazeva, no, te su štete manje na izrazitim višim vinogradarskim položajima (od 100 i više m nadmorske visine). Manje su štete i kod sorata ranog (traminac bijeli, traminac crveni, ezerjo, buvje, rizvanac, neoplanta) i srednjeg sazrijevanja (sauvignon bijeli, sirmium, semillon, muskat krokan i dr.). Sorte kasnijeg (kreaca što je istoznačnica za banatski rizling, župljanka, rizling talijanski i furmint) i vrlo kasnog sazrijevanja (smederevka, kevedinka i dr.) češće stradavaju.
Ova saznanja polako, ali sigurno mijenjaju tradicionalni sortiment, koji je posvuda bio temeljen na kevedinki, slankamenki, furmintu i ezerjou i koji je i danas uglavnom zadržan kod malih vinogradara što grožđe i vino proizvode za vlastite potrebe. Veći robni proizvođači se okreću kvalitetnijim kultivarima, sadeći pretežito rizling talijanski, ali i kultivare poput kreace, smederevke, traminca crvenog, sovinjona, pinota bijelog, rajnskog rizlinga, muškata ottonela i semillona. Neoplanta i župljanka novi su kultivari što se pretežito uzgajaju u fruškogorskim vinogorjima. U sortimentu stolnih bijelih sorata najviše je nazočna šasla (chasselas), koja se dijelom koristi kao zobatica dijelomice kao moštenica. Među crnim sortama u Vojvodini najviše se uzgaja merlot crni, gamay, pinot crni, cabernet sauvignon, vranac i frankovka. Glavna proizvodna i trgovačka vinogradarsko-vinarska središta Vojvodine su Vršac, Šid, Irig, Bela Crkva, Čoka, Palić, Petrovaradin, Srijemski Karlovci i dr.

I na području Vojvodine, slično kao i na području uže Srbije površine pod vinogradima u proteklih su deset godina smanjene za oko 22%, pa one sada iznose oko 10.500 ha. Sukladno tome smanjena je i proizvodnja grožđa (od 700.000 dt u 1995. na 570.000 dt u 2001.), odnosno proizvodnja vina (od oko 450.000 hl u 1995. godini na 320.000 hl u 2001.).
Traminac bijeli (u Frncuskoj i Švicarskoj zvan savagnin blanc, u njemačkoj Weiser Traminer) je vjerojatno, (ali za sada ne dokazano) jedna od odlika traminca crvenog. Sve sorte traminaca (traminac mirisni, t. crveni i traminac bijeli) te brojni njihovi klonovi najviše se uzgajaju u kontinentalnim vinogorjima Europe. U Njemačkoj je pod t.c. i t. mirisnim oko 830 ha. U Austriji su te površine znatno manje, ali se ističu kakvoćom naročito traminci iz južne i istočne Štajerske. Uz poznati iločki traminac, spomenimo još i uzgojna područja traminca u Elzasu i Kaliforniji (SAD). Najveće površine vinograda (od oko 45 ha) na kojima se uzgaja t.b. nalaze se u Valaisu, švicarskom kantonu u Alpama (koji se na njem. jeziku naziva Oberwallis). Ti se vinogradi penju do 1100 m nadmorske visine, a to su (uz vinograde u najsjevernijoj talijanskoj vinorodnoj pokrajini Valle d’Aosta, na položajima Valdigne, gdje uspjeva sorta blanc de morgex na nadmorskoj visini od oko 1200 m i uz vinograde na drugom kraju Italije, na padinama Etne-Sicilija, gdje oni dostižu visinu od oko 1000 m/nad morem), najviši položaj na kojema se u Europi uzgaja vinova loza. Vino t.b. s položaja Vallaisa u prometu se naziva Heida i s obzirom na navedene okolnosti, na visokoj je cijeni.
Traminac crveni (u Nj. roter traminer, još i clevner odn. clävner, u Mađarskoj tramin piros, u Bugarskoj mala dinka, češkoj tramin červeny, u Italiji traminer aromatico, u Fr. uz velik broj drugih naziva još i savagnin rose i fromenteau rouge itd.) vinska sorta za koju mnogi tvrde da potječe iz južnog Tirola i da je ime dobila po mjestu Tramin. Srednje je rodnosti. U Hrvatskoj preporučen je kultivar (u skladu Pravilnika NN 159/04.) u svim vinogorjima u regiji Kontinentalna Hrvatska. Vina iz grožđa traminca crvenoga su cijenjena u prvom redu zbog profinjene arome i bukea. Boja dobro odnjegovanog traminca je slamnatožuta do zlatnožuta, okus najčešće polusuh do polusladak, rjeđe suh, alkoholnost srednje jaka, a manjak ukupne kiselosti nastoji se izbjeći ranijom berbom. U Hrvatskoj su tri traminca svrstana u skupinu vrhunsko vino, od kojih dva potječu iz podregije Slavonija a jedan iz podregije Zagorje-Međimurje, dok je ukupni broj vina proizvedenih iz ovog kultivara i uvrštenih u skupinu kvalitetno (7) i stolno (8) pet puta veći. Najpoznatiji; traminci iz podregije Podunavlje, vinogorja Srijem (Ilok, Vukovar), Erdut i Baranja, čija je proizvodnja obnovljena (nakon mirne reintegracije okupiranih područja) u 1997. godini, nude se domaćim i stranim kupcima. Velik broj traminaca na naše tržište ponovo dolazi iz podravskog rajona Slovenije.
Ezerjo (mađ. ezerjó tisuću puta dobro), bijela vinska sorta mađarskog imena (a možda i podrijetla), osjetljiva na sivu plijesan. U godinama sa suhim i toplim jesenima, kada je grožđe zdravo a urod obilan, moguće je iz takva grožđa proizvesti vina vrhunske kvalitete koja karakterizira žutozelenkasta boja, visoka alkoholnost, bogatstvo ukupnih kiselina, izražen sortni miris i harmoničan osvježavajući okus. Izvan Mađarske, najviše se uzgaja u području subotičko-horgoške pješčare.
Buvje u nekim krajevima uobičajen kraći naziv za bijelu sortu grožđa kojemu je pun naziv bouvierova ranina, odnosno radgonska ranina.
Bouvierova ranina rana vinska sorta bijeloga grožđa, koja je dobila ime po svom pronalazitelju Clotaru Bouvieru iz Radgone.
Radgonska ranina sorta bijelog grožđa, kojem samo ime govori odakle je podrijetlom i kada sazrijeva. Zahvaljujući redovnoj i dobroj rodnosti, te kvaliteti i pitkosti vina koje se dobije iz njena grožđa, iz Slovenije je prenijeta u ostale vinorodne krajeve Hrvatske, Austrije i.td. Kao i kod plemenke, zbog niskog sadržaja ukupnih kiselina, vina ove sorte (koju još zovu ranina ili samo buvje od bouvierova ranina) preporuča se konzumirati dok su još mlada.
Rizvanac jedan od naziva vinske sorte bijelog grožđa koju je križanjem, uzgojio 1891. Švicarac dr. Hermann Müller iz Thurgaua. Autor je bio uvjeren da je taj križanac potomak roditelja rizlinga rajnskog i silvanca zelenog, pa joj otuda i drugo ime rizling x silvanac ili rizvanac. odn. u Švicarskoj Rivaner. Istraživanjima tzv. mikrosatelitskom tehnikom gena, pomoću koje se dobije točna lokacija genskog rasporeda, karakteristična za svaku sortu posebno, utvrđeno je da je majka te nove sorte rajnski rizling, kao što je tvrdio i prof. Müller iz Thurgaua, ali nije bilo moguće dokazati da je otac silvanac zeleni. Uspoređivanjem genskih mjesta i njihove duljine došlo se je do otkrića prema kojem je drugi roditelj te sorte plemenka. Da se ova sorta ne bi pogrešno označavala, predloženo je napuštanje pogrešnog naziva rizvanac i korištenje jedino ispravnog imena Müller Thurgau. Na kraju kažimo još i to da su do ovih zanimljivih podataka (koji će se u doglednoj budućnosti zacijelo koristiti kod kontrole sortnosti cjepova i podloga u prometu) došli stručnjaci Visoke savezne polj. uprave (HBLA) iz Klosterneuburga u suradnji sa stručnjacima bečkog sveučilišta. Kažimo još i to da se kod nas važećim Pravilnikom o Nacionalnoj listi dopuštenih kultivara v.l.u RH (NN 159/04.) pod tim (neispravnim) imenom označava ova sorta kao dopuštena u svim podregijama regije Kontinentalna Hrvatska. Vidi: Müller, Hermann iz Thurgau.
Neoplanta je vinska sorta bijeloga grožđa koju je prije oko 30 godina uzgojio prof. Dragi Milisavljević, križajući smederevku i traminac. Vina iz njena grožđa su alkoholna i ugodno aromatična ali nedovoljno kisela. Taj nedostatak uk. kiselina lako bi se nadomjestio sljubljivanjem, kad ne bi bila izrazito osjetljiva na sivu plijesan i niske temperature. To je razlog zbog kojega joj se ne pridaje veće značenje.
Sauvignon bijeli (čit. sovinjon) je cijenjena i rasprostranjena vinska sorta podrijetlom iz Francuske, koja je na njem. govornom području poznatija pod nazivom muškatni silvanac. Tipičan s. b. prepoznatljiv je po izrazitu mirisu koji podsjeća na pokošene cvjetne livade i po specifično gorkastom okusu (što podsjeća na kožicu agruma-grejpa i limuna). Sauvignon se uzgaja, u svim kontinentalnim hrvatskim podregijama, gdje je posvuda, kao i u podregijama Hrv. primorje i Istra, uvršten među dopuštene kultivare.
U 1998. godini, uz sedam vina iz kategorije stolno (što se proizvode u podregijama Slavonija, Plešivica i Zagorje-Međimurje) i deset kvalitetnih (iz podregija Slavonija, Moslavina, Prigorje-Bilogora, Plešivica i Zagorje-Međimurje), samo su tri proizvođača (svi iz međimurskog vinogorja) stekla pravo na označavanje svojih sauvignona kvalitetnom kategorijom vrhunski.
Sirmium (čit. sovinjon) je cijenjena i rasprostranjena vinska sorta podrijetlom iz Francuske, koja je na njem. govornom području poznatija pod nazivom muškatni silvanac. Tipičan s. b. prepoznatljiv je po izrazitu mirisu koji podsjeća na pokošene cvjetne livade i po specifično gorkastom okusu (što podsjeća na kožicu agruma-grejpa i limuna). Sauvignon se uzgaja, u svim kontinentalnim hrvatskim podregijama, gdje je posvuda, kao i u podregijama Hrv. primorje i Istra, uvršten među dopuštene kultivare.
Semillon (čit. semijon) je francuska vinska sorta bijeloga grožđa koja je i k nama prenijeta u doba prve obnove vinograda nakon napada trsne uši. U to doba preporučivana je kao dobra osnova, za visokokvalitetna suha i slatka vina, proizvodnja koje se, npr. u podregiji Istra (vinogorje Zapadna Istra), očuvala sve do 1948. da bi nakon toga, naglim padom vinogradarske proizvodnje kod nas, uz još neke osjetljive i manje rodne sorte bila žrtvovana i napuštena. Pravilnikom o nacionalnoj listi (NN 159/04.) uvrštena je među preporučene kultivare vinove loze u podregiji Moslavina.
Muskat krokan sorta bijeloga grožđa što se gaji u Vojvodini, i to na ograničenom prostoru. Najčešće se prerađuje s ostalim bijelim kvalitetnim sortama, dajući vinu muškatnu aromu.
Banatski rizling (istoznačnica kreaca i praskava plemenka), sorta bijelog grožđa čije ime govori o podrijetlu i mjestu uzgoja (Panonska nizina - Banat). Šteta što je osjetljiva na gljivične bolesti, jer bi u protivnom, zbog velike rodnosti bila prikladna u proizvodnji laganih i pitkih stolnih vina.
Župljanka je vinska sorta bijelog grožđa nastala oplodnjom „crnih“ roditelja: prokupca i pinota crnog. Prema rezultatima znanstvenih ispitivanja koja su potvrdila dobru rodnost, visok sadržaj šećera u grožđu (oko 21 %, a u dobrim godinama i do 24 %) i ukupnu kiselost (od 8 do 11 g/l), ali i dobru otpornost na sivu plijesan, ova je sorta najuspješniji križanac prof. D. Milisavljevića i njegovih suradnika. Zbog uspravno rastućih ljetorasta, prikladna je za strojnu obradu vinograda. Zasad se najviše uzgaja u fruškogorskom vinogorju, ali se njena sadnja preporuča i u drugim vinogradskim područjima. Pri tom valja brinuti o njenoj osjetljivosti na peronosporu i na mogućnost smrzavanja zimi (zato valja provoditi odgovarajuću zaštitu i izbjegavati sadnju na hladnim nižim položajima). Preradbom njena grožđa dobiju se vina iznimne kakvoće, što potvrđuje i primjer da je 1979. na ocjenjivanju u Ljubljani bila proglašena šampionom.
Rizling italski je naziv bijele vinske sorte (tal., riesling italico, njem., Welschriesling, mađ., olaszrizling, slovenski, rizling laški itd.) čije bi ime i na hrvatskom jeziku, umjesto pogrešno rizling talijanski, valjalo zvati rizling italski (Italici su uz Latine, Umbrijce, Etrušćane i druge skupine, jedan od naroda koji su još pred oko 4.000 godina naselili Apeninski poluotok i koje su u petom stoljeću pr. Krista pokorili Latini). Vidi: graševina
Furmint sorta v.l. iz čijeg se prezrelog i plemenitom plijesni napadnutog grožđa (uz manji dodatak muškata bijelog i lipovine, koju u Mađarskoj zovu hárslevelü) u vinorodnoj pokrajini Tokai-Hegyalja proizvodi poznato specijalno (suho i slatko) vino tocaji (hrv. naziv tokajac). Hrv. naziv ove bijele vinske sorte je moslavac, rjeđe šipon, a još rjeđe mosler.
Smederevka bijela vinska sorta grožđa koju u Bugarskoj i Grčkoj zovu dimiat, u Ukrajini galan, u Turskoj dertonija itd., što govori o njenoj rasprostranjenosti. Osim u okolici Smedereva - Srbija (po kojem je i dobila ime pod kojim je znaju i drugi narodi), zbog velike rodnosti i sposobnosti da poboljša svježinu (kiselost) vinima kojima ta svojstva nedostaju, uzgaja se i u vinogradima Makedonije, Crne Gore i Hercegovine. Kod nas se manje proizvodi (Slavonija), a zbog uvoza više pije, jer zbog svoje slamnatožute boje, kiselkasta okusa i niske alkoholnosti (od 10 do 11 % vol.), te uvijek konkurentne cijene ulazi u sastav stolnih vina što ih na ovom tržištu nude velike vinarske organizacije.
Kevedinka (istoznačnice, crvena dinka, schiller, odn. šiler i dr.) u Mađarskoj je najrasprostranjenija bijela vinska sorta. Vjerojatno pod tim utjecajem uzgaja se i u Vojvodini, i to u subotičko-horgoškom rajonu. Redovito i obilno rodi. Otporna je na sivu plijesan. Kasno dozrijeva (zadnja epoha). Neotporna je na niske zimske temperature, ali se zahvaljujući rodnosti latentnih pupova od toga brzo oporavlja. Vina kevedinke su niskoalkoholna, lagana i zbog manjka kiselina najbolja dok su još mlada.
Pinot bijeli (burgundac bijeli), cijenjena sorta bijeloga vinskog grožđa, makar da vinogradarima i vinarima u kišnim jesenima zbog osjetljivosti na trulež zadaje podosta briga. Da bi se izbjegle štete u takvim godinama, bere se ranije. U suhim i toplim jesenima, kakve su u izrazitim vinogradarskim krajevima češće, p. b. nakupi dosta šećera, pa su vina iz takva grožđa srednje do jako alkoholna (ponekad i s ostatkom neprevrela šećera), ugodne arome i bukea, primjereno kiselkasta i rano sazrela za potrošnju. Ova sorta je u Hrvatskoj svrstana među preporučene kultivare u svim vinogorjima regije Kontinentalna Hrvatska i u svim vinogorjima u podregijama Istra, Hrvatsko primorje i Dalmatinska zagora (iz regije Primorska Hrvatska). P. b. preporučena je sorta, naročito u briškom vinogorju slovenskoga primorskog rajona, i u svim vinogorjima podravskoga rajona. Vrlo kvalitetni pinoti proizvode se i u Vojvodini (u rajonu Subotičko-horgoške peščare i u sjevero-banatskom podrajonu). U Republici Hrvatskoj, kao vrhunsko vino s oznakom kontroliranog podrijetla zaštićena su, tri vina i to iz vinogorja Đakovo (s položaja Mandićevac), Plešivica-Okić i Zelina. Prije agresije na R. Hrvatsku u tu su kvalitetnu kategoriju bili uvršteni još i vina pinota bijelog iz vinogorja Srijem, Erdut i Baranja, koji se nakon mirne reintegracije ponovno pojavljuju na tržištu. Kvalitetna vina pinota bijelog s oznakom k.z.p. proizvodi osamnaest vinara iz regije Kontinentalna Hrvatska i dva iz regije Primorske Hrvatske i to iz Istre. Dio proizvođača u RH stavlja u promet vina p. b. i kao stolno vino s k.z.p.
Rizling rajnski najpoznatija je i najcjenjenija bijela vinska sorta sjevernih vinorodnih područja, kojoj i samo ime govori o podrijetlu. Naš naziv za rizling je graševina, pa otuda i mogući naziv graševina rajnska i analogno tome ime jedne druge sorte graševina tal. (od rizling tal.) koja je kod nas rasprostranjenija, pa se jednostavno zove samo graševina (a ponegdje čak i samo rizling). Da ne bi bilo zabune, neće biti naodmet još jednom istaknuti da je rizling rajnski jedna, a rizling tal. (graševina, grašica ili u našim istočnim područjima samo rizling) druga sorta. Dobro školovano vino rajnski rizling je svjetložute do slamnatožute boje, profinjene arome i bukea, skladna puna i svježa okusa. U Hrvatskoj se (u skladu Pravilnika o Nacionalnoj listi priznatih kultivara) uzgoj ove sorte preporuča se u svim podregijama kontinentalne Hrvatske (Podunavlje, Slavonija, Moslavina, Prigorje-Bilogora, Plešivica, Pokuplje i Zagorje-Međimurje). S tih podregija na tržište stižu vrhunska i kvalitetna vina rajnskog rizlinga s oznakom kzp
Vrhunska vina r. r. proizvode se u vinogorjima Kutjevo, Feričanci, Plešivica-Okić, Međimurje. Broj zaštićenih vina kvalitetne kategorije od istog kultivara višestruko je veći, dok je broj vina iz kvalitetne kategorije r. r. stolno vino upola manji. Oni koji znaju da postupak stjecanja prava na označavanje, primjerice kategorije vrhunsko vino s k.z.p. iziskuje uz vrhunsku kakvoću proizvoda još i dugi vremenski rok praćenja te proizvodnje, znat će također da su mnoga vina što se trenutno označavaju kao kvalitetno ili kao stolno vino s k.z.p. također vrsna i da će mnoga od njih, najvjerojatnije u budućnosti steći pravo na uvrštavanje u višu kvalitativnu skupinu. Podregija Podunavlje je zbog poznatih ratnih stradanja bila duže vrijeme bez mogućnosti nastavka proizvodnje svih kategorija vina, pa tako i r.r., ali je ta proizvodnja nakon mirne reintegracije ponovo obnovljena. Kažimo još i to da je ova sorta zastupljena u vinogorjima cijelog slovenskog podravskog rajona, otkuda i na tržište RH stiže velik broj vrhunskih i kvalitetnih r. r.
Muškat ottonel je rana vinska sorta bijeloga grožđa nastala u Francuskoj (u Angersu) križanjem još polovicom prošloga stoljeća (1852.). Zbog finog muškatnog mirisa grožđa i vina, otpornosti na niske temperature i sivu plijesan proširila se izvan svoje domovine, a u susjednim državama najviše u Sloveniji (podravski rajon).
Na listi vina s oznakom kontroliranog podrijetla u Republici Hrvatskoj samo je jedno u skupini vrhunskih i jedno u skupini kvalitetnih vina. U vinogorju Plešivica-Okić proizvode se suha ili polusuha vina iz ovog kultivara, ali su ona za sada uvrštena u kategoriju stolnih vina. M. o. je[[ Pravilnikom o Nacionalnoj listi dopuštenih kultivara vinove loze u RH (NN 159/04.) Pravilnikom (NN 159/04.)]] uvršten među preporučene kultivare u podregijama Istra, Podunavlje, Slavonija, Moslavina, Plešivica, Pokuplje i Zagorje-Međimurje.
Neoplanta je vinska sorta bijeloga grožđa koju je prije oko 30 godina uzgojio prof. Dragi Milisavljević, križajući smederevku i traminac. Vina iz njena grožđa su alkoholna i ugodno aromatična ali nedovoljno kisela. Taj nedostatak uk. kiselina lako bi se nadomjestio sljubljivanjem, kad ne bi bila izrazito osjetljiva na sivu plijesan i niske temperature. To je razlog zbog kojega joj se ne pridaje veće značenje.
Župljanka je vinska sorta bijelog grožđa nastala oplodnjom „crnih“ roditelja: prokupca i pinota crnog. Prema rezultatima znanstvenih ispitivanja koja su potvrdila dobru rodnost, visok sadržaj šećera u grožđu (oko 21 %, a u dobrim godinama i do 24 %) i ukupnu kiselost (od 8 do 11 g/l), ali i dobru otpornost na sivu plijesan, ova je sorta najuspješniji križanac prof. D. Milisavljevića i njegovih suradnika. Zbog uspravno rastućih ljetorasta, prikladna je za strojnu obradu vinograda. Zasad se najviše uzgaja u fruškogorskom vinogorju, ali se njena sadnja preporuča i u drugim vinogradskim područjima. Pri tom valja brinuti o njenoj osjetljivosti na peronosporu i na mogućnost smrzavanja zimi (zato valja provoditi odgovarajuću zaštitu i izbjegavati sadnju na hladnim nižim položajima). Preradbom njena grožđa dobiju se vina iznimne kakvoće, što potvrđuje i primjer da je 1979. na ocjenjivanju u Ljubljani bila proglašena šampionom.
Šasla (čit. šasla), taj francuski naziv se odnosi na veći broj sorata grožđa od kojih su chasselas doré (bijela) i chasselas rouge (crvena) najrasprostranjenije. Kod nas se te sorte nazivaju plemenke (rjeđe gutedel i chasselas), a u susjednoj Sloveniji žlahtnine. Velike slatke sočne bobice te sorte (prema kojoj se odbrojavaju faze zrenja) ili se vinificiraju ili nude tržištu kao zobatice. Kod nas se pretežito uzgaja bijela i crvena plemenka, a manje praskava i peršinasta. Prema istraživanjima vinogradarskih stručnjaka (ampelografa) pred oko pet tisuća godina plemenke su se uzgajale u Egiptu, a danas je njihov uzgoj najintenzivniji u Rumunjskoj i Mađarskoj, a manje u Francuskoj i Švicarskoj, te Austriji, Njemačkoj i drugim srednjeeuropskim državama. Procjenjuje se da pod Vina plemenke su lagana (što podrazumijeva niži sadržaj alkohola i ekstrakta), ugodne sortne arome i pitka, pa stoga i bolja dok su još mlada. U Švicarskoj i nekim drugim zemljama ta vina nose ime „fendant“, što na francuskom znači razmetljiv i hvalisav.
Merlot crni - Malo je vinskih sorata crnog grožđa koje se podjednako uspješno uzgajaju u južnim i sjevernim vinorodnim područjima. Ta značajka merlota pridonijela je da se ova podrijetlom francuska sorta (nastala spontanim križanjem cabernet franc-a i sauvignona bijelog), i to iz okolice Bordeauxa proširi (slično kao i cabernet sauvignon koji je nastao križanjem istih roditelja) po cijelom vinogradarskom svijetu. Kod nas je svrstana među preporučene kultivare samo u četiri podregije kontinentalne Hrvatske (Podunavlje, Slavonija, Prigorje-Bilogora i Pokuplje) i u svim podregijama regije Primorska Hrvatska. Krase je rodnost, otpornost od zimskog smrzavanja, i prema svim gljivičnim oboljenjima. Vina sorte merlot bogata su alkoholom (obično oko 12,5% vol. ) i ukupnim kiselinama (oko 6,5 g/l), rubincrvene su boje, ugodne arome i bouquetta što potsjeća na šumske maline. U Hrvatskoj je veći broj vina proizvedenih iz sorte merlot zaštićeno u kategoriji kvalitetnih i vrhunskih.
Među prvim zaštitama merlota u RH u kategoriji vrhunskih valja spomenuti Merlot iz Rovinja, zatim iz Poreča, te merlot Bujštine. Nakon provedene privatizacije ta vina proizvode novi vlasnici tih vinarija. Najveći broj kvalitetnih vina s k.z.p. sorte merlot proizvodi se u zapadnoistarskom vinogorju, dok se u vinogorjima Kutjevo i Drniš proizvodi tek po jedno vino te kvalitetne skupine. Uz navedena vrhunska i kvalitetna vina merlota, još se proizvode i stolna vina s oznakom k.z.p., a dio vina ove sorte ulazi i u sastav drugih zaštićenih i nezaštićenih crnih vina.
Gamay (čit. game), je vinska sorta crnog grožđa, koja je kod nas u podregiji Istri (i to jedan od klonova ove sorte) poznatija pod imenom borgonja crna. Ovdje valja istaći da je naziv borgonja i borgonja crna sinonim odnosno istoznačnica za sortu i kod nas poznatiju pod imenom frankovka, što je dokazano suvremenim i pouzdanim molekularno-genetičkim postupcima determinacije sorata. Prema Pravilniku o Nacionalnoj listi dopuštenih kultivara vinove loze u RH (NN 159/04.) iz njena je grožđa dopušteno proizvoditi vina s k.z.p. i u podregiji Podunavlje.
Pinot crni kod nas ponegdje pod imenom burgundac crni (od naziva povijesne pokrajine Burgundije), izrazita je vinska sorta. Mutacijom ove sorte (nastale križanjem traminca crvenog i Schwarzrieslinga nastali su brojni klonovi (koji se označavaju kao sorte), a to su pinot bijeli i pinot sivi. Iz svoje domovine Francuske ova se je sorta proširila po cijelom vinogradarskom svijetu. U starijoj literaturi zapisano je da rodi malo (oko 30 do 40 hl/ha), ali da kakvoćom mošta i vina taj nedostatak obilno vraća. Kažemo stoga, da su ampelografi (npr. u Francuskoj) uzgojili preko 15 klonova pinota crnog koje kakvoćom grožđa i vina ne zaostaju, a urodi su im dva i više puta veći od rečenog (od 100 do 120 dt/ha). Dakako, tome, kao i kod drugih sorata, više ili manje pridonosi tlo (voli da je karbonatno), klima, rezidba (preferira dugu), zaštita, pravi trenutak berbe itd. Vino pinota crnog, kojega neki označavaju i francuskim Pinot Noir ili njemačkim imenom Blauer Spätburgunder, najčešće je granatnocrveno do ljubičasto-tamnocrveno, ali valja znati da iz grožđa ove sorte (s obzirom na to da joj sok nije obojen, nije bojadisar) proizvode i bijela vina u Champagni, koja su osnova za pjenušce. Sadnja i uzgoj pinota crnog na tlu Republike Hrvatske otpočela je najvjerojatnije najprije u Istri, pa su čak sačuvani podaci o sadržaju šećera i ukupnih kiselina u moštovima te sorte ispitivani na Poljoprivrednoj stanici u Poreču u razdoblju od 1888. do 1903. Zanimljiv je podatak da je tada izračunata srednja vrijednost ispitanih moštova iznosila 18,9 % šećera i 6 g/l ukupnih kiselina, i da su slični podaci utvrđeni i pedeset godina poslije, ali uz konstataciju da je, nažalost, opseg proizvodnje toga grožđa i vina znatno smanjen, a kao razlog navode se nestimulativne poslijeratne otkupne cijene. Tržišno interesantna proizvodnja pinota crnog u Republici Hrvatskoj sačuvala se najbolje u kutjevačkom vinogorju, iako je (Pravilnikom o Nacionalnoj listi, NN 159/04.) preporučeni kultivar u svim vinogorjima regije Kontinentalne Hrvatske, a u regiji Primorske Hrvatske u sva tri vinogorja podregije Istra. U Republici Hrvatskoj značajnija proizvodnja pinota crnog sačuvala se u podregiji Slavonija (kutjevačko i požeško-pleterničko vinogorje), podregiji Istra i u podregiji Moslavina. Sadržaj alkohola u tim vinima s oznakom kontroliranog zemljopisnog podrijetla kreće se između 11,5 i 13 % vol., a ukupna kiselost od 5,5 do 6 g/l. U dobrim godinama ponekad ima i do 8 g/l neprevrela šećera, pa kao takvo spada u skupinu polusuhih vina. U Sloveniji se sorta pinot crni uzgaja na području Slovenskih gorica, a u Vojvodini u sva tri vinogorja. Vino crnog pinota iz makedonskih brojnih vinogorja, a naročito oni iz bitoljskog i strumičko-radovičkog, bogati su bojilima i ekstraktom, ali i za tu sortu svojstvenim bukeom. U svijetu je pred dvadeset i više godina bio poznat kosovski pinot crni, koji se prodavao pod imenom Amselfelder (nekad i Amselfelder Spätburgunder) i koji je bio jedno od najizvoženijih vina iz tadašnje Jugoslavije. Na kraju, vino crnog pinota je među rumenim vinima jedno od najbogatijih proantocijanidolima.
Cabernet sauvignon (čit. kaberne sovinjon), jedna od najpoznatijih vinskih sorata crnog grožđa koja je nastala križanjem cabernet franca i sauvignona bijelog i koja je u naša vinogorja (ponajprije u Istru, i to na područje Poreštine i Pazinštine) prenijeta iz njene domovine Francuske (Bordeaux) u vrijeme prve obnove vinograda, točnije oko 1880. Veliki proizvodni nasadi pod ovom sortom podignuti su u Poreču u razdoblju 1970.-1975. Pravilnikom o Nacionalnoj listi priznatih kultivara vinove loze, uzgoj se preporuča u podregijama Podunavlje, Slavonija, Moslavina, Prigorje-Bilogora, te u svim podregijama regije Primorska Hrvatska (tj. u Istri, Hrvatskom primorju, Sjevernoj Dalmaciji, Dalmatinskoj zagori i u Srednjoj i južnoj Dalmaciji). S obzirom na to da se podjednako uspješno uzgaja na dubokim, ali i na plitkim i suhim tlima, kao i da nema posebnih zahtjeva obzirom na uzgojni oblik, da je primjereno otporna na gljivične bolesti i da uz dobar rod daje šećerom (i do 23%) i kiselinama (oko 7 g/l) bogat mošt, uzgaja se na svim kontinentima. Iz njena grožđa proizvedeno rubinskocrveno obojeno vino bogato je kiselinama, primjereno alkoholno, puno i skladna okusa s karakterističnom aromom, pa stoga i cijenjeno kod dobrih znalaca. U Hrvatskoj su mnoga vina nastala iz ove sorte (negdje i uz dodatak caberneta franc) zaštićena kao kvalitetna. Zasada, kao vrhunsko vino iz ovog kultivara proizvodi se također u zapadnoistarskom vinogorju i to pod imenom porečki cabernet sauvignon). Sadržaj etanola u kvalitetnom vinu c. s. kreće se od 10 (za rosé) do 12,5% vol. (kod crnih), a kod spomenutog vrhunskog cabernet sauvignona taj je sadržaj između 12 i 13% vol. U dobrim i nadprosječnim godinama, kada grožđe ovog kultivara nakupi obilje šećera, vina cabernet sauvignon su stasita (bogata ekstraktom) i skladna sadržajem [[ukupne kiseline|ukupnih kiselina], pa su stoga, i uz već spomenuti visok sadržaj etanola, prikladna za dugo čuvanje.
Vranac je najpoznatija crnogorska sorta iz koje se od davnina proizvodilo osebujno, nadaleko znano crno vino. Zbog sposobnosti da u grožđu nakupi visok sadržaj šećera (od 20 do 25%), da redovito i dobro rodi, da iz njegova grožđa proizvedeno vino ima cijenjenu tamnocrvenu do ljubičasto modrocrvenu boju uz visok sadržaj alkohola (od 12 do 13,5%vol.) i ekstrakta (između 25 i 30g/l), a u mirisnookusnoj sferi izrazit i ugodan vinski karakter, uzgoj mu se proširio u Makedoniji i u Republici Hrvatskoj. Pravilnikom o Nacionalnoj listi v.l. u RH. (NN 159/04.), ovaj je kultivar uvršten među preporučene samo u podregiji Sjeverna Dalmacija, dok je u svim drugim vinorodnim područjima njegov uzgoj dopušten do gospodarske amortizacije, i nakon toga se više ne bi smio saditi. O uvedbi (introdukciji) ove sorte u vinogorje Dalmacije zacijelo će valjati puno toga mijenjati. Naime, v. iziskuje vrlo suhu klimu s niskom relativnom vlažnošću zraka što nije slučaj za kraška polja Dalmatinske zagore. Zbog vrlo niske otpornosti na otkidanja bobica od peteljčica kada grožđe sazrije i poglavito u doba kišnih razdoblja i makar i kratkotrajnih ljetnih nevera (koje u Dalmaciji i u drugoj polovici kolovoza, kada sazrijeva nisu rijetkost) velik se dio uroda (bobica) trajno izgubi pa postoje i takva mišljenja prema kojima u dalmatinskom sortimentu ovoj sorti uopće nema mjesta. Ako se berba obavi na vrijeme, moguće je izbjeći opisane štete. U RH kvalitetno suho vino vranac proizvodi se i nudi tržištu iz vinogorja Imotski i Vrgorac. Ostali proizvođači to vino prodaju većim vinarijama ili ga sami koriste u sljubljivanju s crnim vinima.
Frankovka je jedna od vodećih vinskih sorata crnog grožđa u nekim podregijama Kontinentalne Hrvatske, poglavito u Slavoniji, na Plešivici, i u Moslavini, dok je u ostalima (Prigorje-Bilogora, Podunavlje, Pokuplje i Zagorje-Međimurje) manje, zastupljena, iako je na tom cijelom području zbog redovite i dobre rodnosti, a naročito zbog izvrsne kakvoće vina svrstana među preporučene.
U drugim vinorodnim područjima Hrvatske, samo je u podregiji Istra (gdje se naziva borgonja) i u podregiji Hrvatsko primorje također svrstava među preporučene kultivare. Dok se u Istri uzgaja još od prve regeneracije vinogradarstva (kao što je već rečeno pod imenom borgonja), u Hrvatskom primorju i to na području Vinodola uzgaja se od 2005. Kakvoća vina proizvedena iz grožđa frankovke i u Istri i u Vinodolu opravdala je uvrštenje kultivara frankovka u vinogradarski asortiman ovih krajeva.
Slično kao i u Republici Hrvatskoj, frankovka se uzgaja i u mnogim europskim vinorodnim područjima, ponajviše u kontinentalnim krajevima, iako iziskuje višu sumu temperaturnih stupnjeva, što je karakteristika toplijih krajeva, što se u tim hladnijim područjima nadoknađuje izborom osunčanih i od hladnih zračnih struja zaštićenih položaja. I bez obzira na rečeno, frankovka u doba zimskog mirovanja jako dobro podnosi niske temperature, pa je i to bio razlog njenog uzgaja u takvom klimatu.
Najveće se površine pod tim kultivarom nalaze u Austriji (više od 3.000 ha, ponajviše u Saveznoj pokrajini Burgenland - Gradišće) i u Njemačkoj (oko 2.000 ha), gdje se najčešće naziva Blaufränkisch, ali još i Lemberger, Limberger i Blauer Limberger. I na ostalim vinorodnim područjima nekadašnje Austrougarske monarhije i susjednih zemalja, frankovka se cijeni i uspješno uzgaja. U Mađarskoj, gdje se naziva kékfrankos, uzgaja se u mnogim vinorodnim područjima, a naročito u zoni Eger (hrv. Jeger), gdje se sljubljivanjem s kadarkom, pinotom crnim i merlotom iz njena grožđa proizvodi čuveno crno vino egri bikaver, u značenju “egerska bikova krv”). U Češkoj Republici i u vinorodnijoj Slovačkoj (pod imenom moravka) svrstana je među vodeće kultivare rujnih vina. U Italiji (na području pokrajine Friulli-Venezia Giulia) gdje se je pred srotinjak godina uzgajala i nazivala Blaufrankusch i friulska frankonia, sada (slično kao i zelen i neke druge sorte) napuštena je i zaboravljena. Na području republike Slovenije naziva se modra frankinja i uzgaja u podravskoj i posavskoj vinogradniškoj deželi.
Spomenimo da se frankovka uzgaja i u Vojvodini, Moldaviji, Rumunjskoj i Bugarskoj, ali i na području Sjedinjenih Američkih Država.
Porijeklo frankovke istraživali su mnogi vinogradarski stručnjaci nastojeći (uz ostalo i iz njena imena) odgovoriti na pitanja od kada se uzgaja i iz kojeg vinorodnog područja vuče podrijetlo. Ta se sorta (kako bilježe neki izvori) u vinorodnim područjima Europe uzgaja već stoljećima, a njeno ime mnogi povezuju s Franačkom državom koja je osnovana na području Galije u 5. vijeku, da bi tristo godina kasnije, (za vladavine Karla Velikog - 742.-814.) postala najmoćnija kraljevina i carevina u tadašnjem svijetu.
Najnovijim molekularno-genetičkim postupcima determinacije sorata (kako navodi E. Maletić) otkriveno je da je frankovka potomak biele beline velike (koju u Austriji nazivaju Heunisch weisser (a u Francuskoj Gouais blanc) i silvanca crnog.
Ovisno o položaju, godištu i nizu drugih čimbenika na koje čovjek utječe (berba, tehnologija i dr.) šećer u grožđu varira od 18 do 20%, ukupne kiseline od 8 do 9 g/l, a urod od 60 do 80 hl/ha. U Republici Hrvatskoj kao vrhunsko vino najprvo je zaštićena iločka frankovka (koja se je zbog privremene okupacije tog dijela, u doba agresije na RH, bila prestala proizvoditi, a nakon mirne reintegracije i vraćanjem prognanika u svoj zavičaj proizvodnja je obnovljena, a kakvoća vina unaprijeđena. Trenutno se na tržištu nudi velik izbor vina frankovke, a njihov najveći broj dolazi iz podregije Slavonija (vinogorja Orahovačko-Slatinsko, Feričanci i Đakovo), Moslavina (vinogorje Voloder-Ivanić Grad) i Plešivica. Manja količina frankovke sljubljuje se u vinu zweigelt rosé, koje se proizvodi iz grožđa istoimene sorte zweigelt. Ta cijenjena austrijska sorta, nastala križanjem roditelja frankovke i lovrijenca nije jedina od njenih potomaka, jer je ona roditelj i blauburgeru (koji je nastao križanjem frankovke i portugisca), a novija ispitivanja tek moraju odgovoriti na pitanje u kojoj je mjeri prisutna i u nekim drugim kultivarima. Dobro odnjegovano crno vino frankovke je rubinskocrvene do granatno crvene boje, srednje je alkoholne jakosti, ugodno je kisela i pitka, s razvijenom sortnom aromom i bukeom.

 

 

Izvor: http://vinopedia.hr

Autor:
Gric-Gric Filed Under:
Kategorija s bocama - Podjela vina
E-mail Ispis PDF

Zanimljivosti

Ispovijesti mladog kuhara

 

Prijatelji:

Vinarske priredbe

Uskoro više informacija. Hvala!

Ostala događanja

Uskoro više informacija. Hvala!

 

Kuhanje s potpisom Facebook

Pratite nas i na Facebooku! Ako Vam se svidi znate što trebate? LIKE;Sviđa mi se...

 

¨¨¨Kontakt / O nama ¨¨
© 2011 www.GRIC – GRIC.com